Prigodnu meditaciju izrekao je prof. dr. fra Špiro Marasović. Svoje je razmišljanje započeo citatom Ivana Pavla II.: „Povijest ovdje ne šuti!“. Citat je uklesan u kamen te je postavljen blizu moćnika sv. Dujma u splitskoj katedrali. Prof. Marasović se upitao o kojoj je povijesti tu riječ, koja to povijest ne šuti? Je li možda ona koju ljudi nazivaju „učiteljicom života“ ili ona koja će kao dati svoj konačni sud događajima iz ljudske povijesti. Ta povijest, obilježena nasiljem, obilježena pokušajima jednih da prevladaju nad drugima, povijest je koja se uvijek iznova ponavlja kroz stoljeća. U toj povijesti nasilja ništa nema novo kako je to, primjećuje dr. Marasović, zabilježio i nadahnuti biblijski pisac. To je izvanjska povijest u koju je uronjeno čovječanstvo i koja se linearno proteže sa samo naizgled novim događajima, a u biti je samo stara povijest nasilja i borbe za vlast. Je li možda papa Ivan Pavao II., upitao se dr. Marasović, mislio na tu povijest? Zasigurno ne! Papa je mislio na jednu drugačiju povijest, povijest koja ima svoju novost, početak i koja je uvijek iznova nova, neponovljiva. To je povijest koja je započela s Isusom Kristom, to je povijest koju Bogu s ljudima gradi. U toj drugoj „skrivenoj“ povijesti ne vrijede pravila iz one prve nego vrijede drugačija pravila, drugačija metodologija i drugačiji sadržaj. To je povijest ne tek linearno protjecanje vremena nego milosno vrijeme spasenja. U toj novoj povijesti i čovjek ima mogućnost postati nov. Ne na način da izmjeni haljine koje nosi nego da postane nov tako da skine staroga čovjeka one prve povijesti i obuče novoga čovjeka. Nositelji ove druge „skrivene“ ali istinske povijesti ne nastupaju bučno s nasiljem sa štropotom nego tiho, nenametljivo gotovo neprimjetno, naglasio je dr. Marasović. Nositelji te povijesti jako dobro znaju razlikovati što pripada Bogu, a što caru. Nisu spremni ni pod cijenu vlastitoga života prinijeti žrtvu caru pa bio to Dioklecijan, kapitalizam, komunizam, liberalizam ili koji god drugi bog. Njihova poruka koja odzvanja do nakraj zemlje nije toliko pitanje riječi ni glasa koliko svjedočanstva njihova života. Zato ih se ne može ušutkati, može im se naime oduzeti riječ, može ih se, kako to zgodno reče dr. Marasović, „smaknuti, ali ne i maknuti“. Svjedočanstvo njihova života je jače i glasnije od onih koji ih žele ušutkati. Dujam je bio jedan od tih koji su svojim životom pričali priču nove povijesti, koja se ne ponavlja, koja je došla do naših dana i koja želi odzvanjati i u budućnosti. Ta će priča, zaključio je dr. Marasović, utihnuti jedino onda kad pojedini kršćanin na razini osobnoga života ne bude bio spreman sudjelovati u pričanju te priče. Tada je on svojim životom ušutkuje. Poželio je da se to, po zagovoru sv. Dujma, nikada ne dogodi.
Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma pod ravnanjem mo. Šime Marovića i bogoslovski zbor uz mnoštvo puka, radosno je otpjevao večernju molitvu, nadbiskup Barišić je zazvao Božji blagoslov na sve nazočne, a himnom sv. Dujmu u čast završila je svečana Večernja i devetodnevna priprava za blagdan sv. Dujma, zaštitnika grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije. A potom je na Peristilu ispred katedrale sv. Dujma, Bokeljska mornarica odigrala svoje tradicionalno kolo.
