Na samom početku svoga razmatranja, duhovnik je naglasio kako je simbolično da prvu zajedničku duhovnu obnovu, u kojoj  se je on ujedno predstavio kao novi duhovni asistent, održe u hrvatskom prasvetištu „Gospe od otoka“ pored „hrvatskog Jordana“, riječice Jadro gdje su Hrvati snagom Duha u sakaramentu krštenja postali Kristovi učenici, vjeroučitelji i teolozi. Tu je započeo milosni hod i rast u vjeri našega naroda. Voditelj je studentima podsvijestio da duhovna obnova nije povlačenje iz svakodnevnog života i nadoknađivanje molitvenih zaostataka, već prilika povlačenja iz buke za slobodu susreta s Bogom, zato je i potaknuo da se duhovna obnova podsvijesti kao Božji dar, mogućnost, prigoda, milosno vrijeme za osobni susret s Bogom. Studentu teologije sama teologija ne može biti zanimanje, ona postaje životni izričaj, govor, rječnik, stav, znak, izbor, opredjeljenje, ponašanje i svjedočenje, a teolozima upravo duhovne stvarnosti ponekad idu najteže, no bez duhovne dimenzije teolog nikad ne postaje teolog , ostaje dalek, neshvatljiv, nejasan, nerazumljiv. Svaki teolog je duhovnik u svome zvanju i poslanju. Duhovnost i teologija se međusobno prožimaju i u ljepoti duhovnog izričaja oplemenjuju i obogaćuju. Zdrava duhovnost proizlazi iz poznavanja teologije, Zato je duhovnost bez teologije mrtva, ali i teolog i teologija bez duhovnosti ostaju nijemi i formalini čija riječ ne dopire do srca i do ušiju..

Prije susreta s Kristom u euharistijskom slavlju, studente su pozvani  zapitati se tko je njihov Bog. Tko je Bog njihova rođenja, njihova djetinjstva, Onaj koji ih je proveo žive i zdrave do današnjeg dana, tko je Bog njihova zvanja kao budućih teologa, kateheta, vjeroučitelja? Često su ljudi u opasnosti ne prepoznati krive slike o Bogu koje su prisutne u njihovim razmišljanjima, i takve slike mogu biti pogubne, u najmanjim razočaranjima lome ljudsku osobu. Često ljudima Bog i nije na prvome mjestu, zbog čega mnogi trpe, nezadovoljni su i svoje nezadovoljstvo prenose na okolinu.

Nakon razmatranja studenti su imali priliku za molitvu, promišljanje u samoći, šetajući se po „oazi“ Gospina otoka, nakon čega su se nanovo okupili u crkvi  na pokorničko bogoslužje, svetu ispovijed i euharistiju.

Na euharistijskom slavlju naglašeno je kako je vrhunac našeg dana, našeg života sakramentalni susret sa Gospodinom jer biti Njegov, znači biti u miru s Njim, znači biti i u miru sa samim sobom i s bližnjim, znači poznavati ljubav i dijeliti je. Osvrnuvši se na liturgijska čitanja voditelj je naglasio kako farizej uopće ne treba Boga jer u prvom redu sebi pripisuje zasluge što je “dobar čovjek”. Carinik pred Bogom stoji praznih ruku. Nema što pokazati. Potreban mu je Bog i njegovo milosrđe. Ne kriju li se u nama obje strane? S jedne strane farizej koji je snažan, ponosan, siguran. S druge strane carinik koji je slab, nemoćan, ponizan. Krist je umro za obojicu, to znači i za nas. Studenti su također iznijeli svoje molitve u koje su uključili sve kolege koji nisu mogli biti prisutni, svoje profesore, obitelji ali i svoje župne zajednice, te ljude kojima su okruženi. Pjevanjem i sviranjem liturgiju je obogatio VIS “Corus Angelicus” iz župe Sv. Spasa sa splitskih Mejaša. Obnovi se pridružila i prof. Jadranka Garmaz sa Katedre Religiozne pedagogije i Katehetike.

Sama duhovna obnova zaključena je izlaganjem župnog vikara župe Gospe od Otoka don Jure Bjeliša o povijesnom značenju  prasvetišta „Gospe od otoka“ te o njegovoj vjerskoj i nacionalnoj znakovitosti našega vremena.Susret je završio ležernim druženjem studenata i njihovoga duhovnog asistenta uz korisnu inicijativu samih studenata da se duhovni susreti i obnove organiziraju češće sa različitim sadržajima koje mogu osmisliti i kreirati sami studenti sa  svojim voditeljem što je duhovnik i prihvatio naglasivši da je korisno promišljati u tom smjeru  kao i o nekim novim duhovnim ponudama na samom KBF-u budući da je i kapela obnovljena te se otvara dostojan prostor i kutak za duhovne susrete i liturgijska slavlja.

fotke: Maja Mula