Blagdan apostilskih prvaka svetog Petra i Pavla je 29. lipnja. Oni su se u životu rijetko susretali, ali ih je zajednička mučenička smrt zauvijek sjedinila. O njihovu životu najviše znamo iz novozavjetnih spisa. Prvo je mjesto njihova susreta bio Jeruzalem, sveti grad.

Povijest obraćenja sv. Pavla dobro nam je poznata jer ju je u Djelima apostolskim tako zorno opisao sv. Luka. Pavao je kao progonitelj pošao u Damask da ondje pohvata kršćane. Pred Damaskom mu se ukazao Gospodin i uputio ga na Ananiju koji ga je pokrstio. Nakon toga je proveo tri godine u Arabiji. “Kasnije sam uzišao u Jeruzalem da upoznam Kefu (Petra), i s njim sam ostao petnaest dana” (Gal 1,18). Pavao je znao da je Petar stijena i zato je tražio zajedništvo s njime.

Petar je od Gospodina dobio prvenstvo u apostolskom zboru riječima: “Petre, ti si stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju i vrata je paklena neće nadvladati.”Napisao je dvije poslanice. Iako je tri puta zatajio Isusa, tri puta je ispovijedio vjeru u svoga Božanskoga Učitelja riječima: “Gospodine, ti sve znaš. Tebi je poznato da te volim. “Pavao je poštivao načelo: Ništa bez Petra! I ono što će ga kasnije sveti Ignacije Antiohijski oblikovati ovako: Ništa bez biskupa!

Sv. Pavao je velik u svojim misijskim putovanjima, u svojoj apostolskoj revnosti. Drugo mjesto Pavlova susreta s Petrom bila je Antiohija. Taj susret opisuje sam Pavao u Poslanici Galaćanima. Treće je mjesto Petrova i Pavlova susreta bio Rim. Ondje su za Neronova progonstva poginula oba apostola. Svoje su propovijedanje zapečatili krvlju, Petar razapet naglavce u Vatikanu, a Pavlu je na Ostijskoj cesti bila odrubljena glava. Sve tamo do 130. imamo zajamčenu tradiciju o štovanju grobova apostolskih prvaka.

Nad njihovim se grobovima dižu veličanstvene bazilike koje svaki rimski hodočasnik s poštovanjem obiđe. No po cijelome katoličkome svijetu dižu se brojne crkve i katedrale u čast svetih apostolskih prvaka.