Marija je Majka Božja. To majčinstvo je prihvatila dragovoljno što je vidljivo iz izvještaja navještenja Gospodinova (Lk 1,26-38). Pred neočekivanim pozivom što ga je arkanđeo Gabrijel navijestio, Marija prihvaća ulogu Majke Božje. Ona je službenica Gospodnja poput Abrahama, Mojsija, proroka i zato u vjeri izgovara riječi: “Neka mi bude po tvojoj riječi.”

Kad je rodila Isusa, Marijina zadaća, kao i zadaća svake majke, tek počinje. Ona mora Isusa odgajati. Zajedno s Josipom koji je dionik njezinih odgovornosti, nosi dijete u Hram da ga prikaže Gospodinu, da izrazi ono predanje za koje još nije sposobna njegova ljudska svijest. U njegovo ime prima od Šimuna navještaj njegova poslanja (Lk 2,29-32,34 sl.). Ona je za nj odgojiteljica svjesna svog autoriteta (Lk 2,48), a Isus joj je bio poslušan, kao i Josipu (Lk 2,51). Marija ostaje Majkom i onda kad Isus ulazi u odraslu dob. Stoji uza sina u trenucima bolnih rastanaka (Mk 3,21,31; Iv 19,25 sl).

No njezina zadaća poprima tada nov oblik: Luka i Ivan daju to osjetiti na dvjema glavnim etapama Isusova sazrijevanja. U dvanaestoj godini, kao punopravan Izraelac, Isus obznanjuje svojim zemaljskim roditeljima da on pripada štovanju svog nebeskog Oca (Lk 2,49). Kad u Kani otpočinje svoje poslanje, njegove riječi Mariji: “Što hoćeš ti od mene, ženo?” (Iv 2,4) manje su riječi sina a više riječi onoga koji je odgovoran za Kraljevstvo.

Marija u vrijeme rađanja Crkve moli zajedno s učenicima u dvorani Večere (Dj 1,14). Marija je majka Crkve i majka svih nas.