Stručni skup za odgojiteljice u vjeri
u predškolskim ustanovama
(25. veljače 2006.)

„Profesionalnost i duhovnost odgojitelja u vjeri“ bila je tema stručnoga skupa za odgojiteljice u vjeri Splitsko-makarske nadbiskupije koji je održan 25. veljače u prostorijama Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Program je započeo euharistijskim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Oslanjajući se na evanđelje mons. je Barišić potaknuo odgojiteljice da poput Isusa s blagošću odgajaju djecu, koja su im povjerena i da budu ruke koje će ih voditi k Njemu, a za to treba duhovnost i stručnost.

Sve sudionike skupa, predavačice i odgojiteljice koje su završile teološko katehetski seminar za osposobljavanje i provođenje vjerskoga odgoja u predškolskim ustanovama, pozdravio je predstojnik Katehetskoga ureda i voditelj skupa mr. Josip Periš. Zatim je predavanje na temu Stručnost i osobnost odgojitelja u vjeri održala Brankica Blažević, pedagoginja Katoličkih vrtića i voditeljica Odjela za vjerski odgoj djece predškolske dobi pri Katehetskom uredu Zagrebačke nadbiskupije.

Osvrćući se na pojavnosti u današnjem društvu koje agresivno napadaju odgoj u vjeri (agnosticizam, dekonfesionalizacija vjere, socijalne napetosti…) i naporni ritam života koji čini da djeca više borave u vrtiću nego u obitelji, pedagoginja je upozorila da od odgojitelja zahtijevaju stručnost i čvrstu osobnost. U tom surječju odgojitelj mora biti osoba koja trajno uči i istražuje, osobno i stručno napreduje, pozorno promatra i osluškuje dijete, poznaje sredinu u kojoj radi kao i zakonitosti djetetova rasta i razvitka kao i sam proces poučavanja predškolskoga djeteta. K tome, odgojitelj bi trebao biti fleksibilan i s ljubavlju zahtjevan te njegovi stavovi ne bi smjeli biti u koliziji s pravima i potrebama djece.
„Odgojitelj bi u vjeri trebao biti uvjerljivo uvjeren vjernik, čovjek Crkve, duboko duhovan, jasno opredijeljen i uvijek na strani slabijih. On ne bi smio nastupati u ime svoje kvalifikacije već u ime osobne vjere“, istaknula je pedagoginja Blažević i potaknula odgojiteljice da više posreduju po onome što jesu nego po onome što govore.
S odgojno-vjerskoga vida, zrela osoba će, smatra pedagoginja Blažević, ponuditi cjeloviti pristup odgoju, jer samo odgovorna i pouzdana osoba odgaja za odgovorno ponašanje razvijajući kod djece povjerenje u same sebe i u Boga. Drži da osoba koja zna voljeti ujedno zna i zadovoljiti djetetovu potrebu za ljubavlju te produhovljena i povjerljiva osoba pobuđuje duhovnost i razvija osjećaj povjerenja i zahvalnosti. Kreativna i empatična, brižna i dosljedna osoba, prožeta iskustvom vjere, razvijat će osjećaj Božje prisutnosti i zaštite.

Na temu Doprinos odgojitelja u vjeri u odgojnom kontekstu dječjeg vrtića s. Katarina Pišković, viša savjetnica za vjerski odgoj djece predškolske dobi pri NKU HBK-a, podijelila je svoje izlaganje u šest točaka: ja kao osoba; moje poznavanje i oduševljenost Programom katoličkoga odgoja djece predškolske dobi; konkretni prijedlozi u svezi njegova uvođenja; prezentacija Programa roditeljima; njegova realizacija u odgojnoj skupini te valorizacija Programa. Vlastito svjedočenje odgojnih kvaliteta, koje se žele promicati Programom snažni su argument njegova uvođenja i provedbe, kazala je s. Pišković i zaključila da je cilj, nakon dobro pripremljene prezentacije Programa, da roditelji sami dođu do zaključka da im je, za njihove predškolce, Program Katoličkoga vjerskog odgoja potreban.

U drugom dijelu programa uslijedio je rad po skupinama na teme „Budite sveti jer sam ja svet“ i “ Živjeti snagom Duha Svetoga“ gdje se, na temelju biblijskoga teksta, promišljalo o odgoju za krjeposti. Nakon završne rasprave taj je jednodnevni susret završio molitvom i zahvalom predstojnika mr. Periša.