Stručni skup za vjeroučitelje
Split, 19. veljače 2005.
U Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu održan je stručni skup za vjeroučitelje na temu Kateheza i vjeronauk kao komunikacijski čin, na kojem je sudjelovalo oko 200 vjeroučitelja. Nazočni su bili i vjeroučitelji Hvarske biskupije, kao i jedan broj drugih prosvjetnih djelatnika. Obrazlažući okvirnu temu u uvodnom nastupu, predstojnik Katehetskog ureda mr. don Josip Periš istaknuo je da je Bog onaj koji komunicira i koji se priopćuje komunikacijom, prepustivši potom riječ mjesnom ordinariju mons. Marinu Barišiću. Bog je komunikacija u sebi i prema čovjeku - naglasio je nadbiskup pozdravljajući sve sudionike skupa. Isus Krist je komunikacija prema Ocu i prema ljudima - nastavio je - a mi smo vjeroučitelji Njega koji je usmjeren prema Bogu i ljudima. Znanje koje posredujemo učenicima potrebno nam je ne da bismo više imali nego da bismo više bili. Uloga vjeroučitelja prelazi u kategoriju roditelja, jer onaj koji formira učenika zapravo ga rađa - istaknuo je nadbiskup uz poruku vjeroučiteljima da više i bolje budu blizu onoga koga predstavljaju.
U svom predavanju o temi Umijeće komuniciranja, mr. Mirko Mihalj je izdvojio tri oblika komuniciranja: Prvi oblik je odnos u kojem se svi bespogovorno slažu s mišljenjem i stavovima sugovornika; drugi oblik je odnos u kojem osobe u komunikaciji iznose svoja stajališta, makar i suprotna, dok je treći oblik odnos u kojem se negira drugoga i drukčijega. Ovim zadnjim oblikom komuniciranja drugome se zapravo daje do znanja da on ne postoji. Kao pozitivan i jedino prihvatljiv oblik komunikacije mr. Mihalj je naglasio onaj drugi koji podrazumijeva različitost mišljenja i stavova, te uvažavanje sugovornika kao ravnopravnog partnera. Ako djecu učimo da šute i prihvaćaju naše stavove, onesposobljavamo ih za život. U komunikaciji moramo biti bezazleni i mudri, kao što je Isus učio svoje učenike. On je imao odgovor na svaku pritužbu, ali je odgajao u ljubavi. Komunikacija nije samo riječ nego sveukupni odnos među ljudima, a vjeroučitelj treba biti stručnjak za međuljudske odnose. Ljubav i povjerenje u samom su temelju međuljudskih odnosa na kojima treba graditi komunikaciju – naglasio je mr. Mihalj na završetku svoga predavanja.
Drugo predavanje o temi Kateheza i vjeronauk kao komunikacija održala je s. dr. Thea Ana Filipović. Brzina prenošenja informacija nije se razvila u kvalitetnu komunikaciju – naglasila je ona u uvodnom dijelu predavanja – jer se u suvremenom društvu javlja sve veća glad za istinskom komunikacijom. Među čimbenike komunikacije ona je ubrojila ne samo riječ, nego i šutnju, zatim osobe i stvari, sustav odnosa, sveukupnu atmosferu. Sve to spada u komunikaciju koja je složena pojava. Govoreći o komunikaciji u katehezi i vjeronauku naglasila je interakciju odnosa vjeroučitelj–učenik i učenik–učenik. U tom suodnosu komunikacija je čin kojim šaljemo određenu poruku, a primatelj je dekodira i dešifrira. Pri tom vjeroučitelj mora razmišljati koje stavove kod učenika može izazvati njegova poruka. Među uvjete za kvalitetnu komunikaciju dr. Filipović je ubrojila poštivanje dostojanstva i integriteta učenika, otvorenost za istinu kako pošiljatelja tako i primatelja poruke, spremnost za veću informiranost od one koju trenutno imaju, te ravnopravnost sudionika u komunikaciji. Jedino u takvoj interakciji moguća je kvalitetna komunikacija – naglasila je dr. Filipović na kraju svog predavanja.
U drugom dijelu programa vjeroučitelji su radom u skupinama razrađivali temu Kako komuniciramo. Zaključke su iznijeli na završnoj raspravi kojom je i završen rad ovog skupa.
