__________________________________________________________________________
 |
U tišini doma,
uz prvu adventsku svijeću,
uputila sam se k Tebi,
Učitelju iz Nazareta.
Bog si svesilni i
dlanom jedne ruke
obuhvaćaš sve na nebu i na zemlji.
I pogledom vidiš sve poglede svih ljudi,
Svemoguć si. Kralj Veliki.
A ja te najviše volim zvati Učiteljem iz Nazareta.
Jer tako znam da ti je poznato što znači
hodati putevima što spajaju gradove,
i kako je daleko teže prohodati puteve između srca
i što znači biti usamljen na izmaku dana.
T ako je dobro što si hodao ovom zemljom i preobrazio sve na njoj.
Tvoji koraci su zauvijek utisnuti na svim obalama.
I tako je dobro i danas ići s Tobom u gradove, one daleke i one blizu.
I ne odustajati od srca drugih koji su od umora zatvorili vrata.
I kada dan prijeđe u noć, i kada se nebo obuče u ljubičaste boje,
znam da nisam sama.
Na izmaku dana odmaram se pričajući Ti o svemu pomalo.
Baš kao večeras,
Rabi iz Nazareta. |
|
BOŽIĆ
Koliko puta si se za me rodio,
o malo d'jete Isuse!
Al' zv'jezda k tebi mene nije vodila.
I ja sam tebe tražio
po vrtovima,
štono sam ih sadio
uz moje r'jeke proljetne,
u zlatnom dvoru,
štono sam ga gradio
na vrhu gore jesenje.
A kada vidjeh, da se rađaš samo
sred tame mrzle ponoći,
u spiljama i stajama.
I ja sam za te takav konak spremio
na mome polju zimskomu.
Al' u noć onu najdužu
po mojoj stazi šetali su vihori,
po mojoj njivi valjali se smetovi,
na pragu moje pećine.
Koliko puta si se za me rodio,
o malo d'jete Isuse!
Al' nisam znao, da, sin sunčev, silaziš,
dok jednog dana iz svih pora njezinih
ne izbiješ u liku prvih pupova
na lozi,
prvih listića
na smokvi,
prvih mirisa
nad svježom vodom proljetnom,
i prvih slatkih kucaja
mog srca,
i svih nemira,
što nosim ih u žilama
u rosne dane travanjske.
Ja nisam dosad znao,
da Isus, malo d'jete,
uv'jek se rađo i uv'jek će se rađati
sred moje noći najduže
u t'jesnoj crnoj izbici,
što na dnu duše nosim je i zatvaram
pred mjesečevim tracima,
pred žamorom ljudskijem,
pa stoji, tiha, šutljiva,
u biću mom najtajnijem.
Al' noćas ja te osjećam u sebi,
o malo d'jete Isuse!
Na dvoru noć je najcrnja.
I smetovi se valjaju
po mojoj stazi.
Vihori
po mojoj njivi šetaju se.
Vukovi
pred mojim pragom sjedaju.
Al' na dnu moje duše
u onoj tihoj izbici,
što zatvorena stoji
pred mjesečevim tracima,
pred žamorima ljudskijem
maleno sv'jetlo sja.
I ulaze tri sjene,
tri stara gorda putnika,
što čitav sv'jet su obašli:
car mojih sanja proljetnih,
kralj mojih ljetnih zanosa,
knez mojih tuga jesenjih.
I prostrijevši na tlo
najljepše svoje darove,
na koljena se spuštaju,
i ko tri gipka jablana
pred onim sitnim, što se netom rodio,
do zemlje se prigibaju.
I prvi put se sva nutrina sja
mog kutića bića zimskoga,
o iskro Sunca Vječnoga,
o malo d'jete Isuse!
V. Nazor
|
|
NOĆ U BIJELOM
Kako će daleko noćas duljina
putova segnuti!...
Svijet će od Božje ljubavi širi
postati!...
Noć će se bjelinom zaliti i preko nas protegnuti,
i budna ostati!
Ona će bdjeti nad dolaskom
Boga, koji će saći,
svako će se tijelo s dolaska
njegova trznuti...
Udijeli tad blagoslov, Bože,
mojoj majci i mojoj braći
i potomcima, što će od ushita
stati u stajanju se smrznuti.
U mnogim će kućama sjati
svijeće, anđeli, liješnjaci,
mnogi će roditelji s djecom gladni
i žalosni biti...
Duboko će se skrušiti u kajanju
svi Božji grešnici
i ja - najveći...
U blagoslovljenom snijegu neka
zemlja pobijeli
i putevi do Tebe neka se ove noći
skrate,
da se grešnici, koji su se zemljom zanijeli,
k Tebi vrate.
Stjepan Hrastovec
|
|
BOŽIĆNIM ZVIJEZDAMA
Blago vama, blago vama
vi nebeske luči sjajne
vi ste one svete noći
smjele gledat Božje tajne.
Kako li ste u čas onaj
od ganuća uzdrhtale,
kad ste usred tužne štale
malog Boga ugledale.
Vi ste prve čule zvuk
nečuvenog do tad pjeva
prve ste se začudile
kako ponoć suncem sijeva.
Vjekovi su od tad prošli
harajući mjesta draga
odnijeli su jasle, slamu
staroj štali nema traga.
Samo vi još, zvijezde mile,
vi ste uvijek one iste
začuđene, zadivljene,
nasmijane, sretne, čiste.
Blago vama, blago vama,
vi nebeske luči sjajne
vi ste one svete noći
smjele gledat Božje tajne.
s. Bernarda Horvat
|
|
BADNJAK
Liže crvenkasti plamen
iz utrobe kamina žuta,
a vani zima je kruta
od koje puca i kamen.
Danas Badnjak se slavi
djeca i sretni ljudi
i moja misao bludi
u duboki sumrak plavi.
Juri brzinom sve većom
i traži ono što srećom
ostali ljudi zovu.
Da li će klonut il moći
naći u svetoj toj noći
njenu iskricu novu?
Ivana Radić
|
|
NOĆAS ČEKAMO LJUBAV
Noćas će betlehemska zvijezda
raspršiti crnu tamu,
obasjati sva naša gnijezda
ko nekad jasle i slamu.
A lijep će dječak kao lutka
što Isusom se zove,
baš do svakog skrivenog kutka,
baš u sve dječje snove.
Noćas čekamo ljubav
da se u nama gnijezdi,
glava dignutih gore
prema betlehemskoj zvijezdi.
Noćas čekamo ljubav
ispod okićenog bora
i svjetlo da obasja putove
do svakog napuštenog dvora.
Josip Balaško
|
|
BOŽIĆNA MOLITVA
Mi ti se, Gospodine mali, molimo danas,
baš danas, kad vjerujemo vjerom bezazlene dobre djece,
da ćeš ove svete božićne noći,
na zemlju, makar je crna od zloće, ponovno doći,
- rodi se već jednom i za nas.
Ima, Gospodine, kraj Jadranskog mora, jedna zemlja mala
s četiri-pet milijuna ljudi, dobrih ljudi,
a ona je, Gospodine, puno nesretna i jadna,
ona je i - gladna,
zar da Ti nabrajam čega?
(Ti to najbolje znadeš,
jer sve narode, i one ohole, u ruci moćnoj imadeš).
Ona je, Gospodine,
- gladna i žedna baš svega.
Preko naših glava, Gospodine, pustošio vihor i tama,
i sve nam odnesem, sve uze,
sve vrednije probra;
a nama, mali Gospodine, ostaše rane i suze;
-ali još nešto, što se oduzet ne može,
ostalo je nama:
vjera u srcu, novorođeni Bože,
vjera u pobjedu pravde;
u nadmoć dobra!
I naše su umorne duše ove noći pune bjeline,
mi ćutimo snagu svojih minulih generacija,
i sa srcem punim snage i vedrine,
uvijeh spremni, Gospodine, i na najveće žrtve,
(pa da nas ko mnoge ubroje međ mrtve),
jer pred našim je očima:slobodna draga Kroacija.
Pa Te, mali Gospodine,
što ćeš se i ove godine,
roditi upravo danas,
mi Hrvati molimo vruće:
rodi se, rodi već jednom i za nas...i za nas!
Vinko Nikolić
|
|
DRVENE JASLE
Jedino su malom Isusu
drvene jasle dječji krevet bile.
U starim drvenim jaslama
svjetlucale su vlati sijena i slame
kao od svile.
Uz drvene jasle maloga Boga
toplo su disali magarac i vol
za prijatelja svog.
Milan Radić
|
|
EKSTAZA PRIRODE U SVETOJ NOĆI
Nemojte lomiti noćas samotne hridine gora,
ni gaziti travu stazama rosnih dolina;
nemojte kidati noćas iglaste grančice bora,
ni radom mučiti teškim umorna pleća živina,
nemojte grabiti noćas vodu iz rijeka i mora.
Jer Božjom spiljom su noćas postale hridine brijega,
i rosna trava sva je za Njegove mekane jasle;
i svaki dašak živina samo je, samo za Njega,
i sve su grane za ogrijev Njegovih ručica rasle,
za Njegov kupelj je svaka kapljica vode i snijega.
Rijeke i hridine noćas rast će ko životne klice,
a tihe trave i šume bijele će motriti čete,
i radost božićnu svud će pričati živine i ptice
samo ih nemojte budit svu noć iz ekstaze svete
jer noćas sva zemlja gleda Njegovo božansko lice.
R. Kupareo
|
|
UZMI
O uzmi, molim Te uzmi,
slabašne ruke moje,
uzmi, o Božje Dijete,
u svete ruke svoje.
Daj mi izreći molbu,
ovdje do tvojih nogu,
meni malenom stvoru,
Tebi velikom Bogu.
O daj da s rukama amo,
oči i srce Ti stavim
sa svim što imam, što jesam
da samo Tebe slavim.
Nek Tvoje oko dobro
u moje oko gleda
životom da ga jači
i klonuti mu ne da!
Vodi me, molim Te vodi,
tamo kud moram ići
i Tobom ću Božje Dijete
sigurno k cilju stići.
Daj uzmi, molim Te uzmi,
čitavo biće moje,
uzmi o Božje Dijete
u svete ruke Tvoje. |
|
