"Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života,
pa se potužio duhovnom učitelju:
- Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv!
Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode.
Dok se pepeo miješao s vodom reče:
- Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i potamnila.
Učitelj je ponovo uzeo istu mjeru pepela i sasuo ga u more.
More nije potamnilo, štoviše, pepeo gotovo da nije ostavio nikakvog traga.
- Vidiš li? - upitao je učitelj svog začuđenog učenika
- svakog dana moraš odlučiti hoćeš li biti kao čaša vode ili kao more."
