Jednog je poslijepodneva unuk zatekao djeda nad neobičnim albumom.
Umjesto fotografija dragih ljudi, sa stranica albuma smiješila su se srca svakojakih veličina, ispisana imenima.
- Prvi put vidim da netko u album lijepi srca - primijeti unuk.
- Svako srce u mojim mislima oblikuje i sliku drage osobe - pojasni djed.
- A ova zašarana i precrtana srca?- zanimalo je unuka.
- Zašarana srca pobuđuju u meni slike ljudi za koje sam želio da mi puno znače, a oni mi nisu pokazivali ni mrvu ljubavi. Precrtana srca sjećaju me na ljude za koje sam na vrijeme shvatio da me ne vole.
- Hm! A slomljena i probodena srca?
- To su uglavnom ljudi koji su me osvojili nakon jednog susreta, ali sam se već na sljedećem susretu razočarao u njima.
- Nije li bakino ime u najvećem srcu? - klikne unuk upirući prstom u najveće srce u albumu.
- Da. Nakon vjenčanja moje je srce dugo samo baki pripadalo.
Na pretposljednjoj stranici unuk ugleda srce iste veličine, ali podijeljeno na četiri dijela. Milujući ga po kosi, djed pojasni:
- Kako su godine prolazile, osim bake, u srcu su mi se nastanili tvoj tata, pa tvoja sestra i ti.
- Za koga čuvaš posljednju stranicu?
- Za novo srce, jednako veliko, ali samo s tvojim i sestrinim imenom.
- Gdje su nestali moj tata i baka?... – u čudu će unuk.
-Tata se preselio u srce tvoje mame, a baka u srce anđela koji je na nebu čuva od prošle godine.
(Nada Mihoković Kumrić)
