__________________________________________________________________________

VII. tematska cjelina četvrtog razreda osnovne škole:

GRADIMO KRISTOVU CRKVU

 5.     nastavna jedinica:

ZA SPAS I SREĆU LJUDI

Odgojno-obrazovni ciljevi:

• upoznati službe i zadaće u Crkvi

• posvijestiti djeci što čovjeka dovodi do istinske sreće

• otkriti što trebamo za svoj spas i spas drugih ljudi

• potaknuti djecu na traženje kršćanskog pojma sreće

Metodički sustav: predavački s elementima analitičkog i stvaralačkog
Oblici rada: čelni, pojedinačni
Nastavne metode: izlaganje, razgovor, rad na tekstu, likovno, pismeno i molitveno izražavanje
Nastavna sredstva i pomagala: udžbenik, tekstovi, bilježnica, slike, ploča
Izvori za pripremanje: v jeronaučni udžbenik «Na putu vjere», vjeronaučni udžbenik «Pođimo zajedno»

Globalna struktura i tijek sata:

1. UVODNI DIO:

1.1. Meditativno-molitveni početak:

«Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama.»

Oče naš…

1.2. Motivacija:

• Jeste li bili sretni zbog dara koji vam je netko darovao?

• Jeste li sami nekom nešto poklonili?

• Prisjetite se kako ste se tada osjećali?

Današnji nam tekst govori o sreći koju treba podijeliti s drugima.

Okitila se jedne nedjelje Sreća, jer je odlučila da posjeti ljude.

Zakucala Sreća na prva vrata.

• Tko je? – upita prvi čovjek.

• Sreća! – odgovori Sreća.

• Divno! Dođi da te pojedem!

I pojede je čovjek i bi sretan.

Zakucala Sreća na druga vrata.

• Tko je? – upita drugi čovjek.

• Sreća! – odgovori Sreća.

• Divno! Dođi da te popijem!

I popije je čovjek i bi sretan.

Zakucala Sreća na treća vrata.

• Tko je?

• Sreća!

• Divno! Dođi da te stavim u kasicu!

I pojede je čovjek i bi sretan.

Zakucala Sreća na četvrta vrata.

• Tko je?

• Sreća!

• Divno! Dođi da te poklonim prijatelju!

I pokloni je čovjek prijatelju i bi sretan..

I Sreća bi sretna...

(Dubravka Ugrešić)

• Najava teksta:

Ljudi su ponekad čudni. Brinu se za koješta. Nemirni su i tjeskobni. Nemaju vremena. Ne slušaju i ne čuju jedni druge. Ne razumiju se. Često zaboravljaju jedni na druge. I na Boga zaboravljaju. A zapravo je samo jedno najvažnije: shvatiti da nas Bog ljubi i pokušati ljubiti jedni druge. Čovjek često traži sreću na krivom mjestu. Sreća nam je nadomak, samo je treba prepoznati.

• GLAVNI DIO:

• Otkrivanje i razumijevanje sadržaja (izlaganje):

Kada je Isus u Galileji počeo naviještati Radosnu vijest, došao je na obale Genezaretskog jezera, gdje su bili ribari i pozvao je četvoricu ribara (Šimuna, Andriju, Ivana i Jakova): «Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!» Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Ove Isusove riječi odnose se na sve kršćane, ali posebno na svećenike i druge članove kršćanske zajednice koji svoj život posvećuju naviještanju Isusove Radosne vijesti.

Često vidimo svećenike svoje župe koji nas uče riječ Božju, služe svetu misu i dijele nam svete sakramente. Svećenici u župi su: župnici i župni pomoćnici (kapelani) kojima je Crkva podijelila sakrament svetoga reda, a koje je Bog pozvao u svoju službu. Oni su po sv. redu primili vlast da u ime Isusovo i po njegovoj milosti naučavaju, posvećuju i vode vjernike. Oni su kao «mostovi» između Boga i ljudi. U Crkvi imamo i đakone koji mogu propovijedati, krstiti, dijeliti svetu pričest te vršiti još neke službe, ali ne mogu predvoditi svetu misu. Između svećenika Crkva izabire i posvećuje biskupe. Oni imaju od Boga puninu sakramenta svetoga reda pa mogu zaređivati svećenike i đakone. Biskupi su nasljednici apostola. Zato se oni, u zajednici s papom, brinu za spas i sreću cijele Crkve.

U Crkvi postoje mnoge redovničke zajednice koje čine redovnici i redovnice. Oni su izabrali taj život u Crkvi da se više mole, da podučavaju, da njeguju bolesnike i druge potrebne osobe – sve kojima je potrebna briga i ljubav. Mnogi su redovnici i sami zaređeni za svećenike. Redovnice zovemo časne sestre. Mnogi redovnici i redovnice rade u misijama.

• Međusobno komuniciranje:

• Za kakvu je službu Isus pozvao apostole?

• Komu je Isus povjerio da nastavi njegovo djelo na zemlji?

• Tko poziva svećenike? Za kakve službe?

• Kakvu su vlast i milost primili đakoni, svećenici i biskupi po sakramentu svetoga reda?

• Što su oni između Boga i ljudi?

• Tko su redovnici i redovnice? Što je njihova zadaća?

• Pitanja i zadaci iz vjeronaučnog udžbenika «Na putu vjere» (str. 102)

• Stvaralačko izražavanje:

(Pokušati se likovno izraziti: Crkva je lađa kojoj je kormilo križ, simbol Isusa, a mi smo njezina vesla)

• ZAKLJUČNI DIO:

• Sinteza s aktualizacijom:

(Izlaganje popratiti plakatom – v jeronaučni udžbenik, str. 100.)

Duh Sveti napunja milošću svećenike, misionare, a i mnoge vjernike koji djeluju kao Isusovi apostoli, da po njima svi drugi upoznaju i uzljube Isusa. Mi trebamo pomagati Crkvi u njezinu apostolatu. U tu svrhu je «svakome od nas dana milost po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati svoj dar» (Ef 4,7). Tako možemo svi aktivno sudjelovati na sv. misi kao čitači, ministranti, pjevači, te u župnom caritasu sa svojim prilozima, ali i pomoći (npr. dijeljenje hrane siromašnima...).

Svi trebamo imati odgovornost za spas drugih, a posebno pastiri Crkve na čelu sa svetim Ocem – Papom, koji je nasljednik Kristov na zemlji. Tu je i mnoštvo biskupa – predvodnika Crkava, kao i župnika – predvodnika župa. I na kraju tu smo svi mi – vjernici – živo kamenje koje zajedničkim snagama gradi i stvara, kvasac koji daje kruh cijelome svijetu, zajedništvo koje živi i nakon smrti.

Svi su kršćani pozvani slušati i pomagati crkvene pastire. Na to nas potiče kršćanska ljubav. I ja želim biti mali apostol Isusove ljubavi tako da se žrtvujem za Isusa, te vodim i druge k njemu. Duh Sveti me potiče da polažem svoju vjeru u Isusa Krista, da živim kao pravi učenik Isusa Krista. I ja želim biti svjedok Isusa Krista.

• Molitveni završetak:

Pjesma: «Krist jednom stade na žalu»