Da bismo vidjeli Isusa, prije svega trebamo dopustiti da on gleda nas."Čežnja da vidimo Boga stanuje u srcu svakog čovjeka, premda je ono često izobličeno grijehom". Onaj tko se približava Isusu srca oslobođenog predrasuda može lako dostići pravu vjeru, jer ga je sam Isus već vidio i zavolio. "Najuzvišeniji oblik čovjekova dostojanstva jest njegov poziv da uspostavi odnos s Bogom putem međusobne razmjene dubokih pogleda koji preobražavaju život. Draga mladeži, pustite da vas Isus pogleda u oči, tako da u vama naraste želja da vidite svjetlost, da uživate u sjaju istine. Susret s Isusom tražite "očima tijela", u svakodnevnim zbivanjima  i "očima duše", tj. putem molitve i meditacije o Božjoj riječi.  Sva zemaljska dobra, svi uspjesi u poslu, ljudska ljubav koju sanjate, neće nikada moći zadovoljiti vaša najintimnija i najdublja iščekivanja. Samo će susret s Isusom dati puni smisao vašem životu. Ne dajte se omesti u toj potrazi. Budite ustrajni u tome, jer je riječ o punom ostvarenju vas i…

Mladi čovjek odlučuje postati svećenik jer voli Boga, Crkvu i sve ljude. On ne misli na sebe, već misli na Boga, želi mu služiti. Njegov životni put je težak, njegov zadatak je da propovijeda, da poziva ljude na obraćenje, da se moli za sve. Prolazi kroz mnoge patnje vjernika jer svaki čovjek ima svoj križ, tj. teret na sebi i u duši. Njegova sudbina je u Bogu jer, kad je stupio u svećeništvo, odlučio je jednom zauvijek služiti Bogu i ljudima. Njemu su Bog, Crkva i vjernici njegova obitelj. On se veže uz njih, zato se svećenik ne smije ženiti jer on već ima svoju obitelj (Boga, Crkvu i vjernike). Život vjernika bez svećenika bio bi prazan jer svećenik ih vodi k putu poštenja, dobra i ljubavi. Ljudi koji ne vjeruju u Boga, imaju praznu dušu bez ljubavi i topline. Svećenik može pogriješiti kao i mi jer nema bezgrešnog čovjeka. Ja mislim da je najsretnija obitelj koja je dala svećenika.…

U knjizi Pape Ivana Pavla II. Put do Krista pronašla sam prelijepa razmišljanja o odnosu Marije i Euharistije, o tome kako je Gospa bila prva koja se pričestila utjelovljenjem Gospodinovim. U događaju Navještenja već je prisutna Euharistija. Naš dragi Papa Ivan Pavao II. još kao krakovski nadbiskup je to ovako rekao: "Taj trenutak, u isto vrijeme, ima u sebi određen euharistijski sadržaj. Euharistija je sakramenat tijela i krvi. Stvarnost toga tijela i krvi postala je dio Sina Božjega, Isusa Krista, upravo zahvaljujući Mariji. Ona Mu je dala zajedno s ljudskom naravi i ljudsko tijelo i ljudsku krv: onako kao što svaka majka daje tijelo i krv svojemu djetetu. Dajući to Sinu Božjemu, Ona je u isto vrijeme najpotpunije od Njega primila od otajstva divne razmjene. Ona je najpotpunije obdarena božanstvom. I zato arkanđeo koji je stao pred nju, govori... milosti puna. Milosti puna znači u punini obdarena Bogom, koja ima puninu sudjelovanja u božanstvu, u Božjoj naravi."

U školi sam. Piše se školska zadaća. Učiteljica piše naslov velikim slovima na ploči. Čitam, al` ne razumijem. Kako započeti... Muti mi se po glavi, al' k svijesti ne dolazim. Vrijeme prolazi, a ja ništa. Svi uokolo nešto pišu, a moja olovka se zabila na početno mjesto. Osjećam kao da se je i ona uznemirila. Što koristi kad ja s njom ne znam upraviti. Što li reći i što napisati. Ne ide. Možda mi ovo pomogne. Prekrižih se i ja rekoh: Bože pomozi. Ni svjestan nisam bio kad se moja olovka počela šetati po crtovlju. "Moji jadi" bio je naslov na ploči. Pa da, tu sam i ja sada kod kuće. I ovaj težak početak spada u moje jade. Nema smisla gledati oko sebe. Sve ja imam u sebi. Moji jadi su uvijek ondje gdje sam ja. Šutljiva učiteljica prolazi između redova i pogleda u naše bilježnice. Kad dođe do mene zaustavi se na tren. Gleda i šuti. Ide za…